Koprivnica
Copyright by www.koprivnica.eu
Pretpostavlja se da su jezgru koprivnickog gradskog naselja cinili starosjedilacko slavensko naselje (gradište) i naseobina kolonista (hospita). Koprivnica je svoj nastanak te razvoj i jacanje regionalnih funkcija temeljila na gospodarski i politicki atraktivnom prometnom položaju. Koprivnica je iskoristila prednosti svojeg položaja i razvila niz funkcija za širu okolicu (prvenstveno obrt, trgovinu, upravu, vjerski život - župa sv. Nikole), pa se još u tijeku 13. stoljeca razvila u gradsko naselje.
Vrlo je vjerojatno da je uspon koprivnickog gradskog naselja tijekom 14. stoljeca moguce tražiti u jacanju trgovinskog prometa uzduž podravske magistrale pod utjecajem napredovanja grada Varaždina, pri cemu je Koprivnica imala prednost lokacije na transverzalnom odvojku prema jugu, tj. prema Zagrebu i dalje prema Jadranskom moru, ali i na sjever prema Ugarskoj.
Koprivnica je dobila ime po potoku Koprivnici koja se prvi puta spominje 1207. godine. Gradani slobodnih kraljevskih gradova imali su pravo na izbor vlastitog suca te pravo slobode trgovine. Koprivnica koja je prve privilegije gradskog naselja dobila 1338. godine, a povlastice slobodnog i herceškog grada 1353. godine. Te je povlastice potvrdio kralj Ludovik I. Anžuvinac 4. studenog 1356. godine cime je Koprivnica postala slobodni, kraljevski i glavni grad.
Pocetkom 15. stoljeca grad je došao u privatne ruke, a oko 1547. Koprivnica se zahvaljujuci Ferdinandu I. Habsburg u vraca u kraljevske ruke Koprivnica je u 16. i 17. stoljecu zadržala status slobodnog kraljevskog grada, a istovremeno je nakon izgradnje moderne utvrde (u drugoj polovici 16. stoljeca) postala središte vojnokrajiške kapetanije. Položaj u blizini granice izmedu Habsburškog i Osmanskog Carstva utjecao je na gospodarske, društvene i demografske promjene te svakodnevni život.
U drugoj polovici 16. stoljeca Koprivnica je bilo sjedište zapovjednika Slavonske vojne krajine, a od 1595. gubi tu važnu središnju funkciju jer tada general svoje sjedište formira u obližnjem Varaždinu, a Slavonska vojna krajina se pretvara u Varaždinski generalat. No, iako je sjedište generala bilo u Varaždinu, Koprivnica je tijekom cijelog 17. stoljeca ostala najveca i strateški najvažnija utvrda Varaždinskog generalata s najbrojnijom vojnom posadom.
Krajem 16. stoljeca Koprivnica je imala oko pet stotina stanovnika (zajedno s vojnom posadom). Nakon Žitvanskog mira (1606. ) došlo je do procesa intenzivnog useljavanja u grad. Novom izgradnjom se popunjava slobodni prostor u utvrdi. Pocetkom 17. stoljeca je bilo samo dvadeset civilnih kuca, da bi sredinom istog stoljeca taj broj narastao na 80 kuca. Pokazatelji gospodarskog uspona grada su izgradnja i širenje grada. Popunjavanjem slobodnog prostora za izgradnju u utvrdi došlo je do naseljavanja sjeverno od utvrde. U drugoj polovici 17. stoljeca u podgradu je bilo 14 ulica u kojima je živjelo 447 obitelji, dok je u gradu Koprivnici živjelo oko 2500 stanovnika.
Vrlo je vjerojatno da je uspon koprivnickog gradskog naselja tijekom 14. stoljeca moguce tražiti u jacanju trgovinskog prometa uzduž podravske magistrale pod utjecajem napredovanja grada Varaždina, pri cemu je Koprivnica imala prednost lokacije na transverzalnom odvojku prema jugu, tj. prema Zagrebu i dalje prema Jadranskom moru, ali i na sjever prema Ugarskoj.
Koprivnica je dobila ime po potoku Koprivnici koja se prvi puta spominje 1207. godine. Gradani slobodnih kraljevskih gradova imali su pravo na izbor vlastitog suca te pravo slobode trgovine. Koprivnica koja je prve privilegije gradskog naselja dobila 1338. godine, a povlastice slobodnog i herceškog grada 1353. godine. Te je povlastice potvrdio kralj Ludovik I. Anžuvinac 4. studenog 1356. godine cime je Koprivnica postala slobodni, kraljevski i glavni grad.
Pocetkom 15. stoljeca grad je došao u privatne ruke, a oko 1547. Koprivnica se zahvaljujuci Ferdinandu I. Habsburg u vraca u kraljevske ruke Koprivnica je u 16. i 17. stoljecu zadržala status slobodnog kraljevskog grada, a istovremeno je nakon izgradnje moderne utvrde (u drugoj polovici 16. stoljeca) postala središte vojnokrajiške kapetanije. Položaj u blizini granice izmedu Habsburškog i Osmanskog Carstva utjecao je na gospodarske, društvene i demografske promjene te svakodnevni život.
U drugoj polovici 16. stoljeca Koprivnica je bilo sjedište zapovjednika Slavonske vojne krajine, a od 1595. gubi tu važnu središnju funkciju jer tada general svoje sjedište formira u obližnjem Varaždinu, a Slavonska vojna krajina se pretvara u Varaždinski generalat. No, iako je sjedište generala bilo u Varaždinu, Koprivnica je tijekom cijelog 17. stoljeca ostala najveca i strateški najvažnija utvrda Varaždinskog generalata s najbrojnijom vojnom posadom.
Krajem 16. stoljeca Koprivnica je imala oko pet stotina stanovnika (zajedno s vojnom posadom). Nakon Žitvanskog mira (1606. ) došlo je do procesa intenzivnog useljavanja u grad. Novom izgradnjom se popunjava slobodni prostor u utvrdi. Pocetkom 17. stoljeca je bilo samo dvadeset civilnih kuca, da bi sredinom istog stoljeca taj broj narastao na 80 kuca. Pokazatelji gospodarskog uspona grada su izgradnja i širenje grada. Popunjavanjem slobodnog prostora za izgradnju u utvrdi došlo je do naseljavanja sjeverno od utvrde. U drugoj polovici 17. stoljeca u podgradu je bilo 14 ulica u kojima je živjelo 447 obitelji, dok je u gradu Koprivnici živjelo oko 2500 stanovnika.
