Koprivnica
Copyright by www.koprivnica.eu
Koprivnica je od tada pa sve do 19. stoljeca bila po broju stanovnika na trecem mjestu medu hrvatsko-slavonskim slobodnim kraljevskim gradovima. Poboljšanje kvalitete življenja u gradu se vidi po organiziranoj lijecnickoj službi od sredine 17. stoljeca te primalja krajem stoljeca. U gradu je bio organiziran hospital kao ustanova koja je objedinjavala brigu za bolesne s funkcijom sirotišta. Sredinom 17. stoljeca gradi katolicka župna crkva Sv. Nikole, koja je i danas u funkciji.
Nekoliko godina kasnije su se franjevci trajno naselili u gradu, a 1675. izgradili samostan i crkvu sv. Antuna Padovanskog. Širenje grada u svim smjerovima oko utvrde ilustrira izgradnja katolickih kapela: Sv. Emerika (prije 1634. ), Sv. Marije Magdalene (1649. ), Sv. Ladislava (1658. ), Kapela Svetog Vida kraj Koprivnice (1671. ), Sv. Andrije (1671. ) na jugu, Sv. Lucije (1650. ), Sv. Ivana Krstitelja (1671. ), Sv. Roka (1671. ) na istoku, Sv. Duha (1659. ) na sjeveru, te kapela Blažene Djevice Marije (1659. ) i Sv. Triju Kraljeva (1671. ) na zapadu. Smirivanjem stanja na granici Habsburškog i Osmanskog Carstva dolazi do obnove trgovine i gospodarskog jacanja Koprivnice.
Park u Koprivnici
Gospodarski uspon je jasno vidljiv od 1607. godine kada pouzdano znamo da u gradu djeluje ceh kovaca, bravara, macara, remenara, sedlara i zlatara. Zanimljivo je pratiti daljnju gospodarsku obnovu koja je u prvim desetljecima bila spora tako da je grad tek 1638. dobio pravo održavanja dva godišnja sajma. U Koprivnici je 1651. utemeljena malta (mitnica), a 1652. grad je dobio pravo treceg godišnjeg sajma. U blizini grada, u susjednom trgovištu Drnju je 1660. osnovana tridesetnica (carinarnica), što govori o intenzitetu prometa i trgovine. Daljnje jacanje gospodarstva se vidi osnivanjem novih cehova: cizmarskog ceha 1673. i mesarskog ceha 1697. godine. Time su napravljeni preduvjeti kasnije potpune dominacije cehova u proizvodnji tijekom 18. i dijela 19. stoljecu. U 17. stoljecu dolazi do pojacanog razvitka prosvjete i kulture, što je pokazatelj obnove i sveukupnog jacanja grada. Od kraja 16. stoljeca djeluje župna škola.
Katolicka župna knjižnica djeluje prve polovice 17. stoljeca, a 1650. je u njoj zabilježeno 59 knjiga vecim dijelom na latinskom, a manjim na njemackom jeziku. Po broju knjiga u ondašnjem mjerilu spadala je medu vece knjižnice. Pokazatelj gospodarske obnove grada može biti veci broj gimnazijalaca i studenata. Koprivnicanci su polazili gimnazije Ruše kod Maribora, Gyoru i Trnavi, a sveucilišta u Grazu, Trnavi, Becu, Salzburgu i Padovi. Iako je u razdoblju od 1731. do 1765. Koprivnica ponovo bila sjedište generalata, vojna je uprava (Vojna krajina) sputavala razvoj grada sve do preseljenja generala u novoizgradeni Bjelovar 1765. godine. Nakon toga u stotinjak se godina udvostrucava ukupni broj stanovnika od 2589 žitelja popisanih 1769. godine na 5684 stanovnika 1869. godine.
Nekoliko godina kasnije su se franjevci trajno naselili u gradu, a 1675. izgradili samostan i crkvu sv. Antuna Padovanskog. Širenje grada u svim smjerovima oko utvrde ilustrira izgradnja katolickih kapela: Sv. Emerika (prije 1634. ), Sv. Marije Magdalene (1649. ), Sv. Ladislava (1658. ), Kapela Svetog Vida kraj Koprivnice (1671. ), Sv. Andrije (1671. ) na jugu, Sv. Lucije (1650. ), Sv. Ivana Krstitelja (1671. ), Sv. Roka (1671. ) na istoku, Sv. Duha (1659. ) na sjeveru, te kapela Blažene Djevice Marije (1659. ) i Sv. Triju Kraljeva (1671. ) na zapadu. Smirivanjem stanja na granici Habsburškog i Osmanskog Carstva dolazi do obnove trgovine i gospodarskog jacanja Koprivnice.
Park u Koprivnici
Gospodarski uspon je jasno vidljiv od 1607. godine kada pouzdano znamo da u gradu djeluje ceh kovaca, bravara, macara, remenara, sedlara i zlatara. Zanimljivo je pratiti daljnju gospodarsku obnovu koja je u prvim desetljecima bila spora tako da je grad tek 1638. dobio pravo održavanja dva godišnja sajma. U Koprivnici je 1651. utemeljena malta (mitnica), a 1652. grad je dobio pravo treceg godišnjeg sajma. U blizini grada, u susjednom trgovištu Drnju je 1660. osnovana tridesetnica (carinarnica), što govori o intenzitetu prometa i trgovine. Daljnje jacanje gospodarstva se vidi osnivanjem novih cehova: cizmarskog ceha 1673. i mesarskog ceha 1697. godine. Time su napravljeni preduvjeti kasnije potpune dominacije cehova u proizvodnji tijekom 18. i dijela 19. stoljecu. U 17. stoljecu dolazi do pojacanog razvitka prosvjete i kulture, što je pokazatelj obnove i sveukupnog jacanja grada. Od kraja 16. stoljeca djeluje župna škola.
Katolicka župna knjižnica djeluje prve polovice 17. stoljeca, a 1650. je u njoj zabilježeno 59 knjiga vecim dijelom na latinskom, a manjim na njemackom jeziku. Po broju knjiga u ondašnjem mjerilu spadala je medu vece knjižnice. Pokazatelj gospodarske obnove grada može biti veci broj gimnazijalaca i studenata. Koprivnicanci su polazili gimnazije Ruše kod Maribora, Gyoru i Trnavi, a sveucilišta u Grazu, Trnavi, Becu, Salzburgu i Padovi. Iako je u razdoblju od 1731. do 1765. Koprivnica ponovo bila sjedište generalata, vojna je uprava (Vojna krajina) sputavala razvoj grada sve do preseljenja generala u novoizgradeni Bjelovar 1765. godine. Nakon toga u stotinjak se godina udvostrucava ukupni broj stanovnika od 2589 žitelja popisanih 1769. godine na 5684 stanovnika 1869. godine.
