Koprivnica
Copyright by www.koprivnica.eu
19. i 20. stoljece
Pocetkom 20. stoljeca gradi se nova pruga prema Đurdevcu i Virovitici, a željeznicka prometna povezanost je završena 1937. godine kada je Koprivnica željeznicki povezana s Ludbregom i Varaždinom. Bolja prometna povezanost omogucila je ubrzani razvitak trgovine, gostionicarstva i hotelijerstva. Grad je imao razvijene i dobro regulirane sajmove na kojima su gradski i vanjski majstori nudili proizvode. Cehovi su bili važna gospodarska znacajka Koprivnice od kasnoga srednjega vijeka do druge polovice 19. stoljeca, a primjerice 1846. godine bilo je u gradu evidentirano 130 majstora, koji su uglavnom bili smješteni izvan utvrde. Uz cehove u gradu i predgradima se razvijaju pivovara, svilogojstvo, mlinarstvo, komunalna klaonica, solana, proizvodnja cigle i crijepa, rudarstvo i bankarstvo, što potvrduje postupni razvitak manufaktura, rane industrije, rudarstva i bankarstva u gradu. Gospodarski razvitak, znatan porast stanovništva, bolji uvjeti života i drugi cimbenici utjecali su da je u gradu bio razvijen društveni život.
U 19. stoljecu se osniva Purgerski kor (prvi se puta spominje 1809. ), kazališno društvo (1837. ), limena glazba (1841. ) kasino (1846. ), narodna citaonica (1867. ) te nakon toga brojne druge udruge.Godine 1856. organizira se prva muzejska izložba, a više je Koprivnicana clanovima, suradnicima ili povjerenicima Hrvatskog arheološkog društva i Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, te drugih institucija. Muzej grada Koprivnice poceo je s radom 1951. godine. Osim toga u gradu djeluje od prije pošta, ljekarnica, te razvijena zdravstvena služba, prvobitno smještena u hospitalu kraj župne crkve, a od 1875. godine u bolnici koja je i danas u funkciji. Tijekom 80-tih godina 20. stoljeca uz staru je bolnicu izgradena nova. Škola je isprva djelovala u jednoj privatnoj kuci u utvrdi, pa u oružani, u staroj gradskoj vijecnici, zatim u jednoj gradanskoj kuci, te na još nekim lokacijama, da bi se 1856. godine preselila u novu zgradu (današnja gradska vijecnica) kojoj je kamen temeljac postavio osobno ban Josip Jelacic. U obrazovanju je bila velika uloga Franjevaca koji su od pocetka 18. i tijekom dijela 19. stoljeca organizirali studije filozofije, moralne teologije i govorništva.
Pocetkom 20. stoljeca gradi se nova pruga prema Đurdevcu i Virovitici, a željeznicka prometna povezanost je završena 1937. godine kada je Koprivnica željeznicki povezana s Ludbregom i Varaždinom. Bolja prometna povezanost omogucila je ubrzani razvitak trgovine, gostionicarstva i hotelijerstva. Grad je imao razvijene i dobro regulirane sajmove na kojima su gradski i vanjski majstori nudili proizvode. Cehovi su bili važna gospodarska znacajka Koprivnice od kasnoga srednjega vijeka do druge polovice 19. stoljeca, a primjerice 1846. godine bilo je u gradu evidentirano 130 majstora, koji su uglavnom bili smješteni izvan utvrde. Uz cehove u gradu i predgradima se razvijaju pivovara, svilogojstvo, mlinarstvo, komunalna klaonica, solana, proizvodnja cigle i crijepa, rudarstvo i bankarstvo, što potvrduje postupni razvitak manufaktura, rane industrije, rudarstva i bankarstva u gradu. Gospodarski razvitak, znatan porast stanovništva, bolji uvjeti života i drugi cimbenici utjecali su da je u gradu bio razvijen društveni život.
U 19. stoljecu se osniva Purgerski kor (prvi se puta spominje 1809. ), kazališno društvo (1837. ), limena glazba (1841. ) kasino (1846. ), narodna citaonica (1867. ) te nakon toga brojne druge udruge.Godine 1856. organizira se prva muzejska izložba, a više je Koprivnicana clanovima, suradnicima ili povjerenicima Hrvatskog arheološkog društva i Hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, te drugih institucija. Muzej grada Koprivnice poceo je s radom 1951. godine. Osim toga u gradu djeluje od prije pošta, ljekarnica, te razvijena zdravstvena služba, prvobitno smještena u hospitalu kraj župne crkve, a od 1875. godine u bolnici koja je i danas u funkciji. Tijekom 80-tih godina 20. stoljeca uz staru je bolnicu izgradena nova. Škola je isprva djelovala u jednoj privatnoj kuci u utvrdi, pa u oružani, u staroj gradskoj vijecnici, zatim u jednoj gradanskoj kuci, te na još nekim lokacijama, da bi se 1856. godine preselila u novu zgradu (današnja gradska vijecnica) kojoj je kamen temeljac postavio osobno ban Josip Jelacic. U obrazovanju je bila velika uloga Franjevaca koji su od pocetka 18. i tijekom dijela 19. stoljeca organizirali studije filozofije, moralne teologije i govorništva.
